Otok Vis

Meni je Vis poseban otok.

Ne toliko zbog prirodnih ljepota - svi su naši otoci u tom smislu, svaki na svoj način, prelijepi, pa tako i Vis, ovjenčan uvalama što bijelim žalom klize u tirkiznu pličinu da bi uskoro nestale u modroj pučini, do kojih se stiže kozjim stazama kroz kamena sela, vinograde i maslinike.

Poseban je zbog položaja, jer je najudaljeniji, a ipak nadomak Splitu, jednom od najuzbudljivijih mediteranskih gradova. To ga čini oazom plemenitog mira nedaleko od urbane uzavrelosti. Poseban je zbog kulture, koja je artefaktima prisutna još od antičkih, grčkih i rimskih, ilirskih, kršćanskih … vremena. Poseban je i zbog ne tako pradavne povijesti, kad je stoljećima bio vojna utvrda Habsburzima, Napoleonu, Englezima, Titu … Braneći njih od najezde vojnih osvajača, zaštitio je sebe od suvremene pošasti masovnog turizma – ostao je svoj.

Danas je Vis meka za nautičare. Sladokuscima pruža najbolje što komiški ribari svakodnevno vade iz svojih mreža i vrša, skidaju s parangala i ostiju, a vrsni majstori otočke kuhinje miješaju s mirisima i aromama Mediterana. Sve to, naravno, ne ide bez vina, od autohtone bijele Vugave, do posebnih varijacija na temu plavca malog.

Vis je poseban otok.

Branko Štefanović

Osnivač Veleučilišta VERN'

 

GALERIJA FOTOGRAFIJA